Izdvojeno iz newslettera:

Volim reći da je yoga praksa samopropitkivanja. Zato je meni kao psihologinji posebno zanimljiva i neodvojiva od moje primarne profesije. Pojavljujemo se na prostirci kakvi god da jesmo i štogod da pronađemo tamo - samo promatramo. Ne s osuđivanjem (jao, zašto sam danas baš umorna/umoran, a moram odraditi yogu pola sata), nego s interesom (hm...danas se osjećam jako iscrpljeno. Kako bi bilo da odradim yogu, ali ju malo usporim?).

Pa ću vas ostaviti s jednim pitanjem do idućeg newslettera.

Kako bi to bilo da i izvan prostirke nekim situacijama pristupamo više sa znatiželjom nego s osuđivanjem?

Maja, Flow Art